Početak partijskog rada

Početak partijskog rada

 

 

Iz Rusije, vrača se drug Tito vozom preko Maribora u domovinu. Taj put nije bio lak a još teže je bilo način kako su predstavnici vlasti dočekali svoje sugrađane poslije njihovog zarobljeništva. Bili su hladni, sumnjičavi i pokušavali su otkriti tko je od pridošlica bio pristaša Vladimira Ilića Ljenina. Tako se pokazalo u prvoj godini postojanja nove države da tu neće biti mjesta ni naprednim težnjama a ni snovima o ravnopravnosti naroda koji žive u njoj.

 

Drug Tito je to uočio i ubrzo po povratku u zemlju učlanjuje se u sindikat i u Komunističku partiju Jugoslavije. Kod kuće u Kumrovcu saznaje da mu je majka umrla ne dočekavši da vidi još jednom svog najmlađeg sina. Ni oca nije bilo. Prodao je imovinu braći i otišao u neko selo kraj Jastrebarskog da tu nastavi život. Drug Tito je posjetio oca i poslije nekoliko dana produžio u Zagreb gdje se nastanio i zaposlio. 1920. godina je bila burna godina. Drug Tito se našao u središtu borbe za bolji život radnika. Bilo je svega , od štrajkova do sukoba sa policijom. 28. novembra 1920. godine, na izborima za ustavotvornu skupštinu, Komunistička partija dobila je 200 000 glasova i 58 poslaničkih mjesta u Skupštini. Time se pokazalo koliko je bio jak radnički pokret. Međutim vlasti koje je uplašilo toliko jačanje KPJ donose zakon u noći između 29. i 30. decembra o zabrani rada i postojanja KPJ.

 

U takvim uslovima policijskog pritiska na KPJ, 1924. godine drug Tito biva izabran u Okružnom komitetu Partije u Bjelovaru. Tako se desilo da na sahrani istaknutog bjelovarskog komuniste Josipa Valente, poslije održanog oproštajnog govora kad je izrekao i sljedeće: "Mi ti se , druže, zaklinjemo da ćemo se do kraja života boriti za ideju kojoj si bio toliko odan." drug Tito biva uhapšen zajedno sa Đurom Šegovićem, bravarskim majstorom iz Bjelovara i pod torturom sprovedeni pješice do bjelovarskog zatvora. Za vrijeme saslušavanja saznali su da ih je prijavio svećenik koji je prisustvovao pogrebu. Poslije osam dana u zatvora izvedeni su pred sud koji ih oslobađa ne nalazeći u njihovom ponašanju razlog da ih osudi.

 

U avgustu 1925. drug Tito odlazi u Kraljevicu gdje se zapošljava u brodogradilište. Premda je brodogradilište imalo obezbijeđen dobro plaćen posao, između ostalog i za ratnu mornaricu, ipak su plate radnika bile niske a i na kraju nisu bile isplaćivane ni po nekoliko mjeseci. To dovodi do istorijskog štrajka brodogradilišnih radnika, kojem je jedan od voda i organizatora bio drug Tito. Štrajk u kojem su sudjelovali svi radnici trajao je 9 dana. Štrajk je uspeo, ali je zato počeo progon vođa. Među prvima koji su otpušteni bio je i drug Tito. Oprostio se sa drugovima i putuje preko Zagreba u Beograd. Poslije dužeg čekanja na posao napokon se zapošljava u tvornici vagona "Jasenica" u Smederevskoj Palanci.

Kakvo je stanje bilo u toj tvornici može se vidjeti iz članka u kome drug Tito kaže: "Radi se ovdje po 16 sati dnevno, place se kreću od 2 i pol do 5 dinara po satu, ovih zadnjih ima vrlo maleni broj. Higijenski uslovi su upravo strašni. Ove je zime oboljela polovica radnika od zapaljenja pluća." U proljeće 1927. drug Tito dobija otkaz i putuje nazad u Zagreb. Taj period rada u Bjelovaru, Kraljevici i Smederevskoj Palanci ukzuje drugu Titu na slabosti u partijskom organizovanju i pojavi frakcija unutar KPJ. Doista, stanje je bilo teško. Riječ frakcija sve se češće koristila i označavala je dio članstva a i njenog rukovodstva koje je radilo protiv osnovne linije Partije i ostajući unutar KPJ boreći se protiv nje iznutra. To su bili neprijatelji iznutra koji su bili opasniji nego klasni neprijatelj.

 

Po povratku u Zagreb drug Tito je započeo borbu protiv frakcionaštva. Ubrzo biva uhapšen od strane policije sa optužbom da je posjedovao i rasturao komunističku literaturu. Zbog loših uslova u Ogulinskom zatvoru i izbjegavanja pokretanja sudskog procesa od strane vlasti, Tito se odlučuje na štrajk glađu. Sudska rasprava je održana 28. oktobra 1927. Drug Tito je bio osuđen na 7 mjeseci zatvora. Po izlasku iz zatvora nastavlja drug Tito sa ilegalnim radom i borbom protiv frakcijaštva. Tad biva član Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu, Sekretar Saveza metalskih radnika i sekretar Saveza kozarskih i prerađivačkih radnika. Na VIII konferenciji zagrebačkih komunista, koja je održana 25. i 26. februara 1928. godine, drug Tito je održao referat o borbi protiv frakcija. Na toj konferenciji izabran je za sekretara Mjesnog komiteta.

 

Nekoliko mjeseci po izboru za sekretara zagrebačke organizacije drug Tito je izabran za zamjenika sekretara Biroa Centralnog komiteta KPJ i za sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku. Sa tolikom aktivnošću u revolucionarnom radu nije mogao da promakne budnoj pažnji policije koja mu postavlja zasjedu 4. avgusta 1928. godine na Pejačevićevom trgu. Tom prilikom biva uhapšen a hapšenje je uslijedilo svega dva dana po izboru druga Tita za sekretara Pokrajinskog komiteta.