Samoupravljanje

Radničko samoupravljanje

 

Kad je 1950. godine donesen zakon o radničkom samoupravljanju, već je bio realizovan prvi petogodišnji plan i mnoge novopodignute fabrike su počele sa ostvarenjem svojih radnih podviga. Rast industrijske proizvodnje je naglo počeo da ide uzlaznom putanjom. To je dovelo i do velike migracije seoskog stanovništva u gradove i naglom izgradnjom i razvojem gradova. Tako su ti proleteri po prvi put u istoriji stvarno došli u situaciju da upravljaju kako na svojim radnim mjestima tako i u cjelokupnom društvu preko organa mjesnih zajednica.

 

Međutim postavlja se pitanje šta je to samoupravljanje?

 

Pojednostavljeno moglo bi se reći da je samoupravljanje pravo da svako odlučuje o plodovima svog rada, to je tako sagrađen sistem društva u kojem se sve stvara, dijeli i troši onako kako odluče milioni samoupravljača svojim dogovorima, sporazumima i zaključcima. Postavlja se pitanje šta se dešava sa državom u tom slučaju? Baš u tom se i krije suština samoupravljanja. Svaki čovjek u tom društvu može reći "Država - to sam ja" Reći će tako istinu zato što je on zajedno sa milionima drugih zajedno i država i društvo. Samoupravljanje oduzima vlast birokraciji jer vlast vise nije moć koja odozgo zapovijeda ljudima. Tako je državna vlast bila na putu da izumre jer vlast postaju sami ljudi.

 

Drug Tito, je kao i uvijek, 1950. godine gledao daleko unaprijed. I njemu je bilo jasno da put do pravog i potpunog samoupravljanja će biti dug i težak. Mnogo tog je trebalo da se uradi a najviše da se svijest tih novih samoupravljača digne na najviši nivo. Valjalo je stalno prilagođavati i mijenjati zakone prema novim uslovima a samim tim i ljude. Mnoge je trebalo uvjeriti da je taj sistem jedini put ka novom pravednijem društvu u kojem neće biti eksploatacije. Samim tim taj sistem je bio potpuno nov u istoriji čovječanstva koja je uvijek bila bazirana na vlasti manjine nad većinom. Neki nisu vjerovali da dobar tokar može biti i dobar upravljač tvornice. Ili su vjerovali, ali su im se stari odnosi - gdje jedan radi za tokarskim strojem a drugi upravljaju - više sviđali. Mnogi su prihvatili nove ideje ali je bilo i onih kojima su one bile strane.

 

Samoupravljačima okupljenim na velikom kongresu 1971. godine drug Tito je rekao:

 

"Mi možemo biti zadovoljni time što smo do danas postigli. Naročito kad imamo u vidu da smo počeli u nerazvijenoj zemlji, da smo se morali učiti u praksi, da je, prirodno, moralo biti i mnogo raznih grešaka i nedostataka. A toga ima još i danas. Ali kad danas gledamo ovaj veliki skup eminentnih, politički i ekonomski izgrađenih ljudi koji znaju što hoće i koji materiju kojom se bave imaju u rukama i u glavi - onda je uspjeh koji smo postigli zaista ogroman. Milioni ljudi prošli su kroz samoupravljanje u našoj zemlji, a vi ste ovdje predstavnici nekoliko miliona proizvođača Jugoslavije. To je ogromna sila.

 

Ovo je najimpozantniji kongres koji je u našoj zemlji održan poslije rata, poslije Petog kongresa KPJ koji je održan u vrlo kritičnoj situaciji za našu zemlju. Ovaj kongres zaista je snažna manifestacija naših radnih ljudi koja pokazuje da je samoupravljanje kod nas uhvatilo duboke korijene koje nitko vise ne može otuđiti".

 

Drug Tito posebno posvječuje odnose medu narodima i narodnostima u SFR Jugoslaviji. Sve odluke je donosio u uvjerenju da samo ravnopravni narodi mogu stvoriti čvrstu i trajnu zajednicu. Poveo je narode Jugoslavije u rat protiv okupatora ali i u borbu za njihovu nezavisnost, slobodu i ravnopravnost.

 

"Naša narodnooslobodilačka borba - rekao je drug Tito - ne bi bila tako uporna i tako uspješna kad narodi Jugoslavije ne bi u njoj vidjeli, pored pobjede nad fašizmom, i pobjedu nad onima koji su ugnjetavali i teže ka daljem ugnjetavanju naroda Jugoslavije. Riječ narodnooslobodilačka borba bila bi samo jedna fraza, pa čak i prijevara, kad ona ne bi, pored općejugoslavenskog smisla imala i nacionalni smisao za svaki narod posebice..."

 

Ni u jednoj prilici drug Tito nije izbjegao da naglasi veliku tekovinu naših naroda i narodnosti - bratstvo i jedinstvo. Samo sloga i zajedništvo čine ljude jakima. Razdvojeni i posvađani postaju nesposobni da odbrane ono što su stekli, a narodi SFR Jugoslavije su stekli mnogo kad se računa mjerom ljudske snage i čovjekova vijeka.