Nepoznati stvaraoci

Tamo i ovamo

 

Zbog onoga tamo

došli smo ovamo.

Oni što su tamo

isto bi ovamo.

Znaju oni tamo,

bolje je ovamo.

 

Jeste lijepo tamo

ljepše no ovamo,

ali nema tamo

šta ima ovamo.

Ne može se tamo

isto što i vamo.

 

Mi bi radije tamo

no da smo ovamo

jer naše je tamo

a tuđe ovamo.

 

Ovi bi ovamo

htjeli da smo tamo.

Briga njih ovamo

kako nam je tamo.

Trpimo ovamo,

što ne bismo tamo.

 

Tako je ovamo.

Oni misle tamo,

blago nama vamo,

kada nismo tamo.

Svi hoće ovamo.

Niko ne bi tamo.

 

Kada bi svi vamo,

ko bi onda tamo?

Ko nas posla vamo,

ostao bi tamo

jer ne smije vamo.

 

A njemu je tamo

bolje no ovamo,

pa onima tamo

neda više vamo.

Trebaju mu tamo.

Šta će svi ovamo?

Neko mora tamo.

 

Dosta nas je vamo.

Tako ti je tamo.

Plačemo ovamo

za onima tamo.

Al suze su vamo

krupnije no tamo.

 

Svako ko je vamo

ima nekog tamo,

pa čas je ovamo,

čas odlazi tamo,

muči se ovamo

da pomogne tamo.

 

Glavom je ovamo

a srcem je tamo.

Sve bi dao vamo

da je bolje tamo

i čeka ovamo

kad će bolje tamo,

da napusti vamo

da se skrasi tamo.

 

Hladno je ovamo.

Nije kao tamo,

jer sunce ovamo

ne grije ko tamo

izblijediš ovamo.

 

Stran im dođes tamo,

Ko što si i vamo.

Blago onim tamo

što nisu ovamo,

no su samo tamo

jer mi smo ovamo

ni vamo ni tamo....

Nepoznati stvaraoci

 

Stigla ljubav i u naše selo.

 

 

Došli plavi šljemovi da nas vole. Ko kaže da ljubavi za nas nema. Ma to se samo mi međusobno mrzimo, svi ostali nas vole. Zar nije tako. Eto pogledajmo 10-ak godina unazad, mržnja, rat, glad, bijeda, sahrane, dženaze, ponegdje pritajena i neprimjetna ljubav, zatim zima, nerodne godine, skup hljeb, skupe cigare, inflacija, ....

 

A danas, pa imamo skoro svega i ništa nam ne fali, jedino je od svih tih nesreća ostala najmanja, još je samo mržnja ostala, kao da je to nešto. Što se spuštamo niže to je mržnja veča, dakle danas samo mržnja, a šta nam je ljudi svega falilo. Ljubavi nema ali nam je pružaju drugi. Cijeli svijet je zabrinut za nas i čuvaju nas kao malo vode na dlanu. Šalju nam redovno donacije, doziraju po potrebi, imaju svoje kasarne u našim vočnjacima, prodaju nam drogu i uče nas prostituciji. Mi smo izašli iz mraka, iz komunizma, iz bijede i nesreče čovječanstva, demokratija je bila na zapadu, a pošto je demokratija pozitivna i ima visok procenat klijavosti, ona kad tad dođe na plodno tlo, proklija i razvije se, umnoži, proširi, ukorijeni, zakopiti, i onda traje i traje, plodonosi i hrani, dižeš ruku i glasaš, uvijek za kandidata koji će da te zastupa i da vlada, nikada se ne glasa za tebe jer to ne ide, to nije demokratija, to je komunizam. Ono prije je bila lakrdija od vlasti. Milicija - državna batina, spavaš u autu na putu za more.

 

Pored puta u po šume kao da se ništa ne dešava i niko da te opljačka, da te siluje ako si žensko, niko da ispali metak onako iz hira da bi ti makar gumu probušio. Ako neko i stane, upita da ti se nešto slučajno nije desilo i

treba li ti pomoć. Pa to je baš bilo neljudski i necivilizovano i krajnje nedemokratski. Ohrid, negdje na jugu, Bled opet skroz na sjeveru, a sve između nekakva mračna, vlažna, baretina bez žitnih polja, bez vočnjaka i vinograda, bez blještavih proplanaka i rasne stoke, more dugačko al prazno, sunce slabije grijalo nego na italijanskoj strani, hoteli redovno prazni.

Kakva mi je to država u kojoj ni radnik nije mogao otići na more. I to mi je demokratija. Zagreb, Split, Rijeka, Dubrovnik,... ti Hrvati baš nisu imali sreće. More njihovo, gosti njihovi, pare njihove a država zajednička. Srbi opet pljačkani decenijama od Slovenaca, sve im ti slovenci odnijeli, i grozđe da prave Laški rizling i stoku i meso i puževe i bilje, a prodavali im škart Gorenje i Iskra proizvode, čak su i najbolje ELAN skije davali samo svojim takmičarima pa srpski , hrvatski, bosanski, makedonski, a pogotovo crnogorski i albanski skijaši nikako nisu mogli doći do izražaja u svijetu. Moj otac išao čak u Velenje da kupi zamrzivač od 300 litara, a kad je došao kući nismo u njega mogli nasuti ni 200 litara vode.

 

Lagali dabome. Crnogorci opet redovno tlačeni i mrcvareni po kojekakvim niskim ambasadorskim, direktorskim i učiteljskim mjestima, rasuti po cijeloj planeti i bivšoj Jugi kao Kurdi. Pa makedonci, sačuvaj me bože, nisi mogao ni da se probudiš, ni snijeg još ne okopni, a oni ti maltene pod prozorom sa svježim paprikama, krastavcima, lubenicama, povrča i voća kakvog hoceš al džabe ti brate kad ništa nije upakovano na komad, već uzmi bratko gajbu il vreču. Bilo je skoro džabe al šta vrijedi kad nije demokratski upakovano - ono na komad, a i cijene niske, zapad je to napravio kako treba, ako nije skupo onda i nevalja, a ti makedonci uvijek govorili da im je povrće kvalitetno, ma jes... malo sutra. Sad platim komad paprike 1,5 marku, al upakovana u celofansku vrečicu kao lijek, a nije ono, evo uzmi vreču paprike za dvije marke. A ti Slovenci, ma oni stalno mi se vrte u glavi, čisti eksploatatori. Radio sam tamo i znam kako su me lično eksploatisali.

 

Dobijem 3000 a moj direktor 3100 maraka platu. U Francuskoj prosječna bila 1800 maraka, a kolika je država Francuska. Slovenci su krali odnekud pa mi davali tolike pare. A što su tek znali prodati tu KRKA kozmetiku i aspirin. Kao da je cijeli jug bio ružan i bolestan pa ga je trebalo uljepšati il nedaj boze liječiti. Alija Sirotanović, Željo, Sloboda, Krivaja Zavidovići, Baklava, tulumba, tufahija, mrki ugalj kreka-banovici, so, Jahorina, zimske olimpijske, ma Bosna je prvak Evrope, sjecaš se ono Delibašić, Varajić i drugovi, Pa Jedinstvo Aida-opet prvaci evrope al ženski, a čisto iz ravnopravnosti. Sve bosanac zaboravi lako, al jebiga nemože nikako, bratstvo i jedinstvo, Tjentište... Ti vječno glupi, po teritorijalnoj pripadnosti, Bosanci bili su uporni i sigurni da kod njih neće biti rata. Ma ovo je višenacionalna sredina, radnička, Suljo i Mujo, Haso i Huso,

 

"Čuj Haso ja bi napravio jednu naciju dok ne počne belaj.",

 

"Ma dobro misliš ali kako ćemo svi stati u đamiju?",

 

a onda "Tuci Velešice, tamo ima malo Srba.", pobij ih dakle jer kad ih je malo ne trebaju nikako,

 

"Jebo Vas stari most to su Turci napravili",

 

"Izgradit cemo mi stariji Dubrovnik",

 

"Ja do podne mislim jedno, a poslije podne drugo".

 

I bi šta bi. Sada prolazim sa pasošom-putovnicom jedne zapadnodemokratske države kroz moju bivšu koja me kontroliše na svakih par kilometara. Tako treba. Tako je trebalo i prije, kontrolisati, ne dozvoliti da građanin hoda kud hoče i kada hoče, da spava u autu pored puta bez brige. Da jede školjke u Stonu, pastrmku u Počitelju, Čevape kod Ferhatovića. Šta ima da se plača leskovačka mučkalica u po Niša il Beograda i pije Iločka graševina u Dubrovniku il Skopju, ili ti pare troše na vojvođanski fiš-paprikaš, ma pusti bogati taj slavonski čobanac, kulen i njeguški pršut,... šarplaninska šnicla, lički sir, užicki kajmak, odlično je od Gavrilovića je, Franckova divka, Sarabon- Sajonaaaraaaa, ma nemoj, Nikšičko pivo, rakijetina, smokve i rogači, Droga Portorož, pileča pašteta, gospari iz Konavla, odžačar grla iz Subotice... ma kad čitaš zvuči nedemokratski, kako će to u demokratiju. Ako hočes jesti demokratski onda u MekDonalds kao i sav normalan svijet, tamo je sve kontrolisano i nema mučke. Znas tačno šta plačaš. Ako je sa sirom onda je sa sirom, sa mesom onda sa mesom, a ne socijalistički, nažderi se za jeftine pare čega ti duša želi, pa zalij za džabe vinom sa kontrolisanim porijeklom - sa Brotnja iznad Žitomisliča, dubrovačkih podruma il smederevkom il bogati vrancem iz Čemovskog polja pokraj Titograda. Balantines, on se pije svugdje po svijetu pa mi na brlji htjeli budučnost gradit. Ma evo dokazali smo za par godina šta je rješenje za rakiju i uspješno uvođenje demokratskih pića -uništiti šljivike. Nikšičko pivo svi govorili dobro, a Heineken, a Ginis, Made in USA, eh moj druže pa i ti druže Tito, što si nas lagao. Tolike pare opljačkao i odnio u Švajcarske banke, koliko samo tvojih štednih knjižica nađoše, a mi bili gladni. Došao ti na sahranu čitav svijet ko nikom do tada, a ti nas držo u mraku. Nesvrstan si bio i ostao. Neka tako ti i treba.

 

Mi smo se zato odmah poslije tebe uz pomoć i podršku demokratskog svijeta blagovremeno svrstali. Prvo smo morali tu tvoju tvorevinu od bratstva, jedinstva il nekakve zjenice oka pretvorit u psihijatrijsku kliniku da bi se izliječili od bolesti kojom si nas sve zarazio. Došli nam sve sami doktori od svake struke i utrese da nas liječe al nije nam puno pomoglo. Došle hodže,fratri i popovi u pomoć, pravo na kliniku al opet nebi neke vajde. Puno je ljudi, puno, puno umrlo, mnoge su pobili kao stoku onako u tor pa opleti, da se bolest ne bi proširila, čovjeće kolko je samo silovano žena, dolazila je i humanitarna pomoć sa svih strana i iz svih godina, čak i iz vremena Informbiroa. Sve su na nama probali, ama čovjeće ništa nije uspijevalo niti djelovalo,... toliko smo bili bolesni od tog tvog druže Tito socijalizma i crvenog komunističkog pasoša. Mogli smo mi s njim svud bez vize, al gdje je to još moglo, čuj bez vize zapucaš gdje ti duša želi, i onda mi pričaš da je to demokratija, jebeš takvu demokratiju, kako nisu mogli tolki drugi, rusi, mađari, česi, poljaci, kinezi, kubanci... da je to bilo dobro svi bi to radili. Na kraju nas opet spasi demokratski svijet.

 

Donesoše ljudi djelotvorne lijekove, dadoše nam doduše mnogo jaču dozu od normalne i nekako se primirismo. Ma nebi nam ni to pomoglo da nam nisu dali lijekove koji djeluju po nacionalnoj osnovi i na specijalne krvničke grupacije. Mi smo ti takav svijet. Ti to druže Tito nisi znao. A kako si i mogao znati kad si bio obični mašinbravar, ako i to nisi slagao. Nisi znao najobičniju stvar, da postoje i drugacije krvničke grupe a ne samo A,B, AB i 0, to su ti bile krvne grupe za četiri republike. A za ostale nisi znao. C, D, E grupacije, pa čovječe to je moralo dovesti do bolesti i zaraze. Miješao si nam krvne grupe koje se međusobno ne podnose. Kako da Srbin da krv Muslimanu ili Hrvatu a Hrvat nedaj bože Šiptaru il Slovencu il Makedonac mađaru.... Neću od njega pa neka umrem. Granata mi odbila dva prsta pa ostala tri-doktore sjeci još jedan! Bosancima opet ni sam Bog ili ti Allah nije mogao pomoći kad su otkrili kakve su im krvničke grupe i da niko nikome ne može dati već samo krv uzeti. Iskrviše se ljudi bez potrebe, zbog glupog komunizma, jedne vještačke tvorevine zvane Jugoslavija, jedne nepriznate i nepoznate zemlje u kojoj se niko nikoga nije plašio. Morađoše dolazit čak iz Irana, Jemena, Saudijske Arabije i dragi Allah zna okle sve ne da pomažu il odmažu a mnogi i kosti ostaviše po zabitima Bosne.

 

Druze moj Tito ti si pola svijeta u crno zavio. Plakale su majke na sve četiri strane svijeta svih vjera, krvničkih grupa, i boja kože. Baš si nas držao u mraku. Na sreću ti umre i upališe nam svijetlo. Oslobodiše nas muka i patnji. Sada evo imamo svako svoju državu, vlast i ministarstva, ministre, savjetnike, ambasadore, policiju, ... svako ima svoje. I zastavu, i grb i himnu i demokratski ustrojenu vlast, ko slučajno nema il nemoze da se dogovori naprave mu to ovi iz zapadne demokratije, I eto vidimo ide super, ide da bolje ne može, u svakom selu možeš kupi Heineken pivo, Balantines, Njemačke bonbone, turske pantalone, čileanska vina, italijanske sireve, japansku ribu, američki kukuruz kokičar, hašiš, LSD... Marihuanu hvala Bogu il šućur Allahu ne kupujemo, nju gajimo sami, a govorili nam decenijama da kod nas ne može uspijevati, uh jeste nas lagali.

 

Javnih kuća danas na svakom koraku, znaš li ti koja je to lova. Izbor od Japana do Bahama, a ništa od 20 godina starije. Ma baš me briga čije su to kćerke ili sestre, majke ili žene, dal su otete, prevarene, 100 puta silovane i imaju li dokumenta, važno je da se lova vrti i da radnja radi. Znaš li ti šta znači imaš kad god hočeš i to da biraš, pa i ako nemaš para odnekud se zato uvijek namakne, ma zato nije sramota ni banku obiti. To je u demokratskom svijetu uvijek bio posao i biznis, a nama govorili... da su žene bile ravnopravne. Ovo ti je ravnopravnost, plati burazeru, nema demokratije dok ne platiš a sve što donosi lovu je demokratski i moralno i ravnopravno a možes ga i imat. Šta su mi vrijedili milioni u onom usranom socijalizmu kad mi ni komšinica Jasmina ne bi dala ni za šta na svijetu. Danas Kinezi došli sa svojim robama, otvaraju robne kuće i Francuzi i Nijemci, i Grci i Turci... u njima prodaju i naš krompir i našu salatu, i Droga Portorož, i Krka kozmetiku, ... sve kao i prije al na demokratski način. Austrijske banke rade super, a narod isti. Ma sve su nas lagali. Intezivno gradimo dobrosusjedske a za koju deceniju cemo potpuno normalizovati naše međudržavne odnose i bez viza moći putovati iz Beograda u Zagreb, iz Sarajeva u Ljubljanu,... a vrlo je vjerovatno da će moći i obrnuto.

 

Ne mogu da povjerujem u kakvom smo mraku živjeli. Jedina mi je želja sresti i u oči pogledati onoga ko je upalio svijetlo.