Izet Sarajlić

Večeras ćemo za njih voljeti

 

Bilo ih je dvadesetosam

Bilo ih je pethiljada dvadesetosam

Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi

Sad bi bili ocevi

Sad ih više nema.

 

Mi koji smo po peronima jednog vijeka

Odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona

Mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili

Mala velika moja

Večeras ćemo za njih voljeti.

 

I ne pitaj jesu li se mogli vratiti

I ne pitaj je li se moglo natrag

Dok je posljednji put crven ko komunizam

Goreo horizont njihovih želja

Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna

Prešla je budučnost ljubavi

 

Nije bilo tajni o polegloj travi

Nije bilo tajni o raskopčanom prvom dugmetu

Tamo gdje se svršava vrat

Nije bilo tajni o klonuloj ruci s' ispuštenim ljiljanom

 

Bile su noči, bile su žice

Bilo je nebo koje se gleda posljednji put

Bili su vozovi koji se vračaju prazni i pusti

Bili su vozovi i makovi

I s' njima, s' tužnim makovima jednog vojničkog ljeta

S' divnim smislom podržavanja

Takmičila se njihova krv.

 

A na Kalimegdanima i Nevskim Prospektima

Na južnim bulevarima i kejovima rastanka

Na cvijetnim trgovima i mostovima Maribo

Divne i kad ne ljube

Čekale su Ane, Zoje, Zanet

Čekale su da se vrate vojnici

A ako se ne vrate

Svoja neljubljena ramena dače dječacima

 

Nisu se vratili

Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi

Preko njihovih nedopjevanih marseljeza

Preko njihovih izrešetanih iluzija

Sad bi bili očevi, sad ih više nema

Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi

Mala velika moja

Večeras ćemo za njih voljeti.

Izet Sarajlić

 

Izet Sarajlic je rođen 1930. u Doboju. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se seli u Sarajevo, gdje ostaje sve do kraja života, 2002.

U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, sa devetnaest godina objavljuje zbirku poezije "U susretu". Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar.

 

Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruženja intelektualaca Krug 99. Objavio je preko 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na 15 jezika. Čitajuci njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Ese, koji je strijeljan 1942. i susret sa Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva. U "Volim puno" pjeva o ljubavi i prijateljstvu, o jednoj epohi. Ova serija poetske proze je u najvećoj mjeri portret njegove supruge Mikice, prekrasne, mudre žene, koja je zahvaljujući njemu zauvijek ušla u svijet književnosti.

 

Elegicnost kao najizrazitija crta Sarajlićeve emocionalnosti, njegovo poimanje života uopće i ljubav kao neizbježni motiv, često upučuju na romantičnu Jesenjinovu poeziju. U svakoj njegovoj pjesmi ljubav doživljava svoju punu afirmaciju. široka otvorenost i ljubav prema cijelom svijetu odišu iz svakog njegovog stiha. Izrazito romantičan, Sarajlić ne stvara apstraktni romantičarski ideal ljubavi. Naprotiv, njegova ljubav gotovo uvijek je stvarna i ostvarena, a najčešće je istinit i ambijent u kojem govori o ljubavi. Stoga se u največem dijelu njegove poezije osječa idilična slika ljubavne i obiteljske harmonije prenesene iz svakodnevnog života, a to ga opet približava poeziji Jacquesa Preverta. Izvanrednu i trajnu popularnost njegova je poezija dostigla upravo zahvaljujući jednostavnosti izraza prozetog dubokom osječajnošću.

 

Bibliografija:

 

U SUSRETU, pjesme, Polet, Sarajevo, 1949.

SIVI VIKEND, pjesme, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1955.

MINUTU ČUTANJA, pjesme; Svjetlost, Sarajevo, 1960.

POSVETA, pjesme, Prosveta, Beograd, 1961.

TRANZIT, pjesme, Veselin Masleša, Sarajevo, 1963.

INTERMECO, pjesme, Bagdala, Kruševac, 1965.

GODINE, GODINE, pjesme, Nolit, Beograd, 1965.

PORTRETI DRUGOVA, proza, Svjetlost, Sarajevo, 1965.

PUTUJEM I GOVORIM, pjesme i proza, Svjetlost, Sarajevo, 1967.

IPAK ELEGIJA, pjesme, Prosveta, Beograd, 1967.

VILSONOVO ŠETALIŠTE, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1969.

STIHOVI ZA LAKU NOĆ, pjesme, Prosveta, Beograd, 1971.

PISMA, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1974.

KOGA ĆE SUTRA VOZITI TAKSISTI, memoarska proza, prvo izdanje Veselin Masleša, Sarajevo, 1974. drugo izdanje Delta-pres, Beograd 1980., treče izdanje Feral Tribune, Split, 1998.

NASTAVAK RAZGOVORA, pjesme, Slovo ljubve, Beograd, 1977.

TRINAESTA KNJIŽICA POEZIJE, pjesme, Jedinstvo, Priština, 1978.

KNJIGA PRIJTELJA, prevodna poezija s komentarima o autorima, Svjetlost, Sarajevo, 1981.

NEKO JE ZVONIO, pjesme, Gradska biblioteka Čačak, Čačak, 1982.

NEKROLOG SLAVUJU, pjesme, Prosveta, Beograd, 1987.

SLAVIM, pjesme i proza, Udruzenje književnika Crne Gore, Titograd, 1988.

OPROŠTAJ SA EVROPSKIM HUMANISTIČKIM IDEALIZMOM, poezija, Univerzitetska riječ, Niksić, 1989.

SARAJEVSKA RATNA ZBIRKA, prvo izdanje Nedjelja, Sarajevo, 1992. peto izdanje Oko Sarajevo, 1995.

KNJIGA OPROŠTAJA, Rabić, Sarajevo, 1996, drugo izdanje 1997.

30. FEBRUAR, pjesme, Rabić, 1998.

V.P., proza, Rabić, 1999.

 

Nagrade

 

Dvadesetsedmojulska 1963.

Disova plaketa 1982.

Zmajeva nagrada 1985.

Nagrada Branko Miljković 1987.

Nagrada ZAVNOBiH za životno djelo, 1989.

Fund for Free Expression Award U.S.A. 1993.

Italijanska nagrada Mediterranneo, 1997.

Nagrada ''Erguvan' '- Turska, Istanbul, 1997.

Premio Finaleinsieme, Modena, Italia, 1998.

Nagrada Alberto Moravija, Italija, 2001.

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, 2002.

Počasni gradjanin grada Salerna, Italija, 2002.