Konjih Planinom

Konjuh planinom

 

Konjuh planinom,vjetar šumi, bruji.

Lišče pjeva žalovite pjesme.

Javori i jele, borovi i breze

Svijaju se jedno do drugoga.

 

Noč je crno svu zemlju zavila.

Konjuh stenje, ruši se kamenje.

Mrtvoga drugara, husinjskog rudara

Sahranjuje četa proletera.

 

Kiše jesenje po grobu su lile.

Bure snježne kosti mu raznjele.

Iz krvi rumene husinjskog rudara,

Crvena je šuma izlistala.

 

Konjuh planinom vjetar šumi, bruji.

Lišče pjeva žalovite pjesme.

A na vrh planine zastava se vije,

Crvena od krvi proletera.

 

Milos Popovic

Nob

 

Jedan odlomak iz knjige Rodoljuba Colakovica "Zapisi iz oslobodilackog rata" govori dosta o nastanku ove pjesme koja je bila najpopularnija pjesma proletera istocne Bosne:

 

"Ujutru smo krenuli prema vrhu Konjuha. Jutro svijeze, rosa blista po travi i krosnjama jelika, nad nama se caklikao umiveno modro majsko nebo. Na vrh smo izbili poslijedobar sat marsa i sjeli da se odmorimo oko piramide koja oznacava vrh Konjuha.

Odatle, s vrha planine, pucao je na sve strane vidik. Pred nama u daljini vidjela se dolina Sprece, na jugu Zvijezda i Romanija, na zapadu Ozren, a na istoku nazirali su se planinski vjenci zapadne Srbije.

Iskupili smo se sa stabom Grupe bataljona svi: Tempo, Iso, Avdo, Ugljesa, Toso. Vodica nemamo; treba da se orjentisemo po karti i da odredimo pravac pokreta. Poslije kratkog savjetovanja, rijesili smo da idemo na selo Olovce, a odatle da se ispod sela Brlozaka spustimo na drum Tuzla - Kladanj i da se kod Rastica prebacimo u Sekovacki kraj. Od Rastica do slobodnih sekovackih sela nema ni sat hoda.

Pred pokret s vrha Konjuha Tempo naredi nasem kuriru Hodzicu da se ispne na piramidu i da na njoj pobode nasu zastavu. Tu, nedaleko od piramide sahranjen je husinski rudar o kome pjeva poznata partizanska pjesma "Konjuh planinom..."

Borci koji nisu znali zasto se Hodzic penje na piramidu, gledali su ga zacudeno. Ali kad se na vrhu piramide zaleprsala crvena zastava, sva su se lica ozarila, a u drugom bataljonu odjeknula je pjesma:

"Krasnoje znamja,

Znamja svobodi,

Ono s' jedinjajet

Svih stran narodi.

 

Smjelo mi v boj pajdjom

Za vlast covjetov,

Ikak zdjin umrjom

V borbi za eta."

 

Na njihovu omiljenu pjesmu, odgovorio je Prvi bataljon svojom pjesmom, ciji je refrem:

 

 

"Jer smo mi, jer smo mi

Bosanski proleteri"

 

odjekivao nad drjemovnim sumama Konjuha.

 

Nista nas nece pokolebati, nikakva lisavanja ni zrtve nece uplasiti nas, bosanske proletere, koji se bijemo pod ovom zastavom - to kao da cu govorili kroz pjesmu ovi gladni, slabo odjeveni ali za stvar slobode svoje zemlje na sve spremni ljudi, ostavljajuci svoju zastavu nad grobom cvog poginulog druga, usred puste bosanske planine.

Kolona je krenula bodro pod nogu, i svaki borac je jos jednom, kao na pozdrav, bacio pogled na zastavu koja se leprsala na jutarnjem povjetarcu."