Aleksa Šantić

Aleksa Šantić

Biografija

 

Aleksa Šantić je rođen u Mostaru 27. maja 1868.godine. Otac Rista je umro dok je on jos bio mlad tako da je odrastao u kući strica Miha yvanog Adža. Majka Mara je pored njega imala još dva sina, Jeftana i Jakova, i kćerku Persu dok je druga kćerka, Zorica, umrla još kao beba. Aleksa je po porodičnoj tradiciji završio trgovačku školu u Trstu u Ljubljani. – 2. februar 1924. Mostar, Bosna i Hercegovina)

 

Iz Trsta se vratio u Mostar 1883. godine. Radio je kao knjigovođa u porodičnoj trgovini. Poslije nekoliko godina započinje svoj književni rad. Najveća djela stvarao je krajem 19. vijeka i u prvoj deceniji 20. vijeka. Od domaćih pisaca uzori su mu bili Jovan Jovanović Zmaj i Vojislav Ilić a od inostranih je najviše poštovao Hajnriha Hajnea. U svojim pjesmama isticao je rodoljublje, ljubavnu čežnju i duševni bol, a sve to je bilo prepleteno težnjom za nacionalno i socijalno oslobođenje svog naroda.

 

1887. postaje saradnik "Goluba", "Bosanske vile", Nove Zete", "Javora" i "Otađbine". Kao osnivač postaje predsjednik 1888. godine srpskog pevačkog društva "Gusle". Takođe biva isabran i za podpredsjednika mostarskog pododbora "Prosvete". Godine 1896. postaje jedan od urednika "Zore".

 

1907. je izabran za predstavnika za prvu skupštinu Narodne organizacije u Mostaru. Od 1908. godine počinje mu se zdravstveno stanje pogoršavati. Prvo oboljeva od kamena u bubrezima a po završetku 1. sv. rata od toboparalize. Najvjerovatnije da je ta bolest posljedica

hapšenja u dva navrata od strane Austro-ugarske vlasti u toku prvog sv. rata. Optušivan je bio na osnovu njegovih rodoljubivih pjesama. Po završetku rata izabran je za člana mostarskog Srpskog odbora.

 

Umro je od Tuberkuloze u Mostaru 2. februara 1924. godine.

 

Tokom života je objavio veliki broj pjesama a od dijela mu se izdvajaju:

- Hasanaginica

- Na starim ognjištima

- Anđelija

- Nemanja

- Pod maglom

 

Najpoznatije pjesme su mu:

- Što te nema (1897)

- Emina (1903)

- Veče na školju (1904)

- Ne vjeruj (1905)

- Moja Otađbina (1908)

- Predprazničko veče i O klasje moje (1910)

- Ostajte ovdje (1896)

 

Ostajte ovdje

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba

Neće vas grijat ko što ovo grije;

grki su tamo zalogaji hljeba

Gdje svoga nema i gdje brata nije.

 

Od svoje majke ko će naći bolju?!

A majka vaša zemlja vam je ova;

Bacite pogled po kršu i polju,

Svuda su groblja vaših pradjedova.

 

Za ovu zemlju oni behu divi,

Uzori svijetli, što je branit znaše,

U ovoj zemlji ostanite i vi,

I za nju dajte vrelo krvi vaše.

 

Ko pusta grana, kad jesenja krila

Trgnu joj lisje i pokose ledom,

Bez vas bi majka domovina bila;

A majka plače za svojijem čedom.

 

Ne dajte suzi da joj s oka leti,

Vrat'te se njojzi u naručja sveta;

Živite zato da možete mrijeti

Na njemom polju gdje vas slava sreta!

 

Ovde vas svako poznaje i voli,

A tamo niko poznati vas neće;

Bolji su svoji krševi i goli

No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

 

Ovdje vam svako bratski ruku steže -

U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;

Za ove krše sve vas, sve vas veže:

Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

 

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba

Neće vas grijat ko što ovo grije, -

Grki su tamo zalogaji hljeba

Gdje svoga nema i gdje brata nije...